Tokom bolesti tarentula dete izbegava svetlost, kad je bolesno (light, aversion to). Plače, ako mu se ne udovolji (weeping, refused when). Postaje agresivno i priča u pretnjama, da će nauditi sebi ili drugima (speech threatening). Dete je obično previše fokusirano na tegobu, pa se pretvara da je gore nego što jeste (feigning, sick he is), zaokupljeno je igrom, do te mere, da zaboravlja da jede (playfull). Odbija da jede, iako mu je bolje od jela (refuse to eat).
Tarentula situacija je, kad majka može dete da nahrani, samo ako pusti crtani film ili omiljenu muziku. Čim neko prođe ispred ekrana ili prekine muziku, dete vrišti. Ako majka zapreti detetu, da će biti kažnjeno ili će dobiti batine, ono vrišteći beži i traži utočište kod drugih članova porodice, za koje je siguran da će da ga zaštiti. Čim shvati da ne može po njegovom, pretvara se da je mnogo bolestan i traži pomoć. Bes može toliko da eskalira, da kreće sa pretnjama i da baca stvari, da bi svi videli da je rešen u nameri.
Stramonium dete je lakše smiriti, nego tarentulu. Stramonium je više preplašen i zapanjen, a terentula je odvažniji. Oba leka traže na pogrešan način pažnju, na način koji podrazumeva pretnju. Stramonium se može na silu savladati, ali terentula ne odustaje tako lako. Tako slični, a u isto vreme imaju svoje specifičnosti, koje iskusan homeopata treba da prepozna.
© 2025 Homeopatski centar Sunce.